понедељак, 30. децембар 2013.

Čemu služi glava?



„Čemu služi glava?“, pitala ga je Sunčica. 

„Da ti po njoj seru ptice“, rekao je. 

„Samo za to?“

„Samo.“

„Može li se njome razmišljati?“

„Može, ali to ne ume svako.“

„Umeš li ti?“

„Ne“, rekao je.

„A čemu služi još?“

„Rekao sam ti već jednom, ničemu!“

„Možda za udaranje?“

„Recimo“, rekao je.

„Ili za šminkanje? Da se našminkaš i budeš kao Dejvid Bouvi!“

„Tja....baš si mi ti pametna.“

„Mama je volela Bouvija. Sećaš se?“

„Da“, rekao je.

„Juče sam videla jednog čoveka ispred zgrade koji je izgledao kao onaj čikica koji je prodavao semenke na utakmicama, na koje si me vodio kada smo živeli u B. Prišao je meni i Milenici i rekao nam da je kosmos veliki za naše male glave. Šta je on time mislio?“

„Nemam pojma. Verovatno neka budala? Koliko puta sam ti rekao da ne razgovaraš sa nepoznatim ljudima ispred zgrade. Znaš da ima puno izopačenih ljudi.“

„Znam....nedostaje mi mama.“

Čovek je u tom trenutku zastao. Ostavio je suze, tamo negde u utrobi. Progutao je knedlu i prišao joj blago. Pogledala ga je krupnim tužnim očima i levom rukom pomerila šiške koje je trebalo skratiti. Čučnuo je i zagrlio je čvrsto. 

„Znaš, šiške su mi porasle. Vodi me kod frizera. Glava služi i da bi frizeri imali od čega da žive.“

„Jeste, a šta ćemo sa ćelavim glavama?“

Nasmejala se i uhvatila ga za ruku.

„ A kad se ošišam, vodićeš me na sladoled? Važi?!“

Klimnuo je glavom zadovoljno. Nežni osmeh na licu je bio izrazito jasan. Setio se, kako mu je nekada davno, dok je još studirao, jedna devojka rekla kako je neodoljivo podseća na Atikusa Finča. Bilo mu je milo zbog toga. Sunčica će biti OK. Nastavili su zajedno ka Tašmajdanskom parku i nestali u lepoti jednog prolećnog beogradskog jutra. 


субота, 21. децембар 2013.

Najbolji albumi 2013. godine po izboru Jorgoslovlja





Kao i svake godine vreme je za podvlačenje crte. Ove godine slušala se muzika malo više nego prošle i bilo je tu dosta dobrih albuma. Zahvaljujući preporukama eminentnih znalaca, kako poznatih tako i anonimnih, otkrilo se dosta toga u protekloj godini. S obzirom da više nisam sklon preteranom eksperimentisanju sa različitim muzičkim žanrovima, niti imam kultur-tregerski odnos prema rokenrolu, moja lista najdražih albuma u 2013. je strogo lična, bez bilo kakvih pretenzija da se uzima kao nekakav relevantan putokaz. Dakle, u pitanju je dobro poznata igra među ljubiteljima ove plemenite rabote. Ono što se 2013. najviše vrtelo u gnezdu Jorgoslovlja je izbor od sledećih 20 albuma. Isti su poređani po snazi utiska onako kako sledi.

1.Shannon McNally - Small Town Talk


2.Boz Scaggs - Memphis





3. LeE HARVeY OsMOND - The Folk Sinner





4.North Mississippi Allstars - World Boogie Is Coming 



5. Guy Clark - My Favorite Picture Of You





6.Seasick Steve - Hubcap Music



  


7.Israel Nash Gripka -
Israel Nash Gripka’s Rain Plans




8.The Mavericks - In Time




9.Eric Clapton - Old Sock




10. Steve Earle & The Dukes - The Low Highway




11.Mavis Staples -One True Vine





12.Dawn McCarthy&Bonnie Prince Billy - What The Brothers Sang 





13.Big Harp - Chain Letters


14.The James Hunter Six - Minute By Minute




15.Eric Burdon - `Til Your River Runs Dry




16.Tom Russell and the Norwegian Wind Ensemble - Aztec Jazz




17.Aaron Neville - My True Story



18.Goldfrapp - Tales Of Us




19.Pokey LaFarge- Pokey LaFarge





20. Mark Lanegan - Imitations




недеља, 1. децембар 2013.

Poslednji revolveraši (Koncert benda ELDORADO - Dom omladine 30.novembar)






Sinoć je u Domu omladine Beograd održan koncert benda Eldorado. U pitanju je supergrupa koja je nastala spontano, na temelju ideje beogradskog reditelja i muzičara Milutina Petrovića, u prijateljskoj kolaboraciji sa basistom Zdenkom Kolarom (Idoli, Zona B), gitaristom Dudom Bezuhom (Zona B, Đorđe Balašević) i bubnjarom Dušanom Ristićem-Ristom (Zona B). Kao veliki poštovalac Milutinovog filmskog stava, rešio sam da proverim da li je na terenu rokenrola uspeo da uobliči i pronađe onaj bluzerski americana-groove za kojim je aktivno krenuo u potragu pre nekoliko godina. Plod takve potrage okupio nas je sinoć u DOB-u i sproveo kroz mitski Hoksov „Eldorado“ preko beogradskih „revolveraša“ stare škole, koji su svojom vanserijskom svirkom vaskrsli energiju dobrog gradskog duha. 


Dakle, sinoć sam imao priliku da čujem uživo ceo album Eldorada koji broji 12 odličnih pesama. U pitanju je čistokrvna rokerska ploča na kojoj možete čuti magiju čiju su tajnu beogradskim revolverašima otkrili veliki uzori, od Led Zeppelina i Townes Van Zandta do Talking Headsa. Pre koncerta sam imao priliku da čujem samo dve njihove pesme,, i to superhit „Puž“ , kao i ultra rokersku „Fuksa muzika“, međutim pored drugih autorskih pesama sinoć sam uživao i u obradama koje mi u životu znače mnogo više od same muzike (When Your Dream Lovers Die, All Along The Watchtower, Rock And Roll, Gimme Shelter), kao i u pojedinim izvedbama obojenim sjajnim pratećim vokalima Marine Krnić, Višnje Begović i Marine Bošković. Kao najlepši momenat koncerta izdvojio bih najavu i izvođenje pesme “Soka” koju su posvetili Sonji Savić i koja će sigurno ući u istoriju domaćeg rokenrola, kao jedan od najlepših muzičkih omaža velikoj glumici i umetnici. 
Umalo da zaboravim da pomenem, da nas je u celu priču kao predgrupa uveo bend Ventolin, koji već godinama neguje zvuk amerikane, i koje je potpisnik ovih redova gledao nekada u starom sastavu, a sinoć sa novim basistom i gitaristom. Kvalitet svirke se zbog navedenog nije promenio. I dalje zvuče dobro, negujući odjeke zvučnih slika koje će vas podsetiti na najbolje vreme Jangovog benda Crazy Horse.
U svakom slučaju, ovim koncertom sam napunio baterije za sledeću sedmicu. U ponedeljak ću ponovo uroniti u svoj dosadni činovnički život, ali ću makar kao mantru, radi dobrih vibracija, pevušiti pesme Eldorada.