субота, 5. јун 2010.

Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul - Fatih Akin (2005)



Fatih Akin je jedan od najzanimljivijih evropskih sineasta današnjice. Nemački državljanin turskog porekla, koji je pored ulične škole dekadentnog Hamburga, izučio i neke filmske škole, i snimio nekoliko sjajnih filmova koji već imaju kultni status među brojnim filmofilima. "Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul" je Akinov "Buena Vista Social Club". Wim Wenders je "svoju" priču ispričao uz pomoć Ry Coodera, dok je Akinov alter ego u ovom slučaju bio basista Alex Hacke iz nemačke grupe "Einsturzende Neubauten". Akin se ovim filmom na najintimniji način pozabavio sopstvenim korenima kroz muziku svog naroda, ali je i na najdirektniji način stavio do znanja evropskom zapadnom čoveku da su predrasude koje gaji prema Orijentu u potpunosti neosnovane. Kroz strast, tugu, radost i lepotu muzike, osetićete svu draž Istanbula, i shvatićete da ga određene kontradiktornosti čine tako privlačnim i zanimljivim. Lično, nikada nisam bio u Istanbulu, ali se nadam da ću jednog dana videti ovaj grad, jer posle filma Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul tumaranje kroz istanbulske četvrti neće imati dimenziju suvoparnog turističkog hodočašća. Biće to pravi hadžiluk koji će se verovatno završiti u nekom undergorund klubu u četvrti Beyoglu (samo da sakupim malo deviza).



Alex Hacke je radio nekoliko pesama za Akinovo remek delo "Gegen die Wand" i tada je prvi put posetio Istanbul. Grad ga je u potpunosti opčinio, kao i muzika, i multikulturalnost Orijenta, u kojoj se spajaju dve kulture i dva sveta; svet istoka i zapada. Hacke obilazi opskurne undergorund bendove koji se bave rokenrolom, elektronskom muzikom, hip-hopom, kao i tradicionalnom muzikom Turske i tradicionalnom muzikom Kurda, Roma i ostalih manjina. Približava nam kulturu jednog podneblja kroz muziku i običaje, kao i kroz rituale koji su sastavni deo scenskog nastupa, koji bi se pre mogao definisati kao oda spontanosti, nego kao uvežbana predstava.


Ovaj film je nezaobilazna lektira, za svakog koga zanima nešto tradicionalno a moderno, autentično, dobro, uzbudljivo. Takođe bi trebalo da ga odgledaju svi koji se kroz pop džunglu kreću poput nevernog Tome, misleći da sve ono što nije na engleskom jeziku, ne vredi ni pišljiva boba. Odbacite predrasude i oslobodite sebe. Umetnost je svuda oko nas.

1 коментар: