недеља, 8. новембар 2009.

Moj brat je jedini sin - Daniele Luchetti (2007)




Ovo nije priča o Kainu i Avelju. Ovo je priča o bratskoj ljubavi i Italiji iz turbulentnih šezdesetih, kao i kompleksu suočavanja sa musolinijevskom prošlošću. Topla melodrama koja u sebi sadrži sve ono zbog čega volimo italijansku kinematografiju. Pored tradicije koju su stvarali veliki autori poput De Sike, Viskontija, Felinija, polako se otvara put i nekim mlađim autorima koji itekako imaju šta da kažu. Daniele Luchetti je jedan od njih. Uspeo je da napravi film koji će sigurno zauzeti značajno mesto u savremenom italijanskom filmu.



"Moj brat je jedini sin" je, kao što rekoh, priča o bratskoj ljubavi i odrastanju. Po mnogo čemu, glavni junaci podsećaju na likove kakve su u domaćem filmu stvarali Srđan Karanović u "Grlom u jagode" i Paskaljević u "Varljivom letu 68". Naravno, poetika filma nema veze sa praškom školom, ali to samo ukazuje da je evropski film postao toliko kompleksan i eklektičan da ga je danas teško definisati preciznom odrednicom.

Glavni junak priče je mlađi brat Accio koji je u adolescentnom dobu potpao pod uticaj komšije i postao zaljubljenik u lik i delo Musolinija. Za njega je politika ozbiljna stvar. Počinje da posećuje fašističke skupove i da svoj vrednosni sistem izgrađuje na takvoj ideologiji. Međutim, negde u mimohodu dolazi u sukob sa samim sobom i svojom dobrodušnošću koja se nikako ne uklapa u krute fašističke obrasce. S druge strane, Accio je sve vreme u "sukobu" sa starijim bratom, koji pored toga što je ženskaroš, mangup i avanturista, svoje srce u ideološkom smislu transparentno poklanja komunistima. Ipak, kasnije svi shvataju da je ljubav iznad Dučea i Lenjina, i da je život nešto sasvim drugo.



Autor je ideološke sukobe tretirao sa dozom naivnosti, bez namere da se obračunava sa istim, što ovom filmu daje poseban šmek, jer nijednog trenutka ne narušava melodramsku nit i time ne dovodi sebe u opasnost da sklizne u moralizatorsku pretencioznost. Accio svoju političku nevinost gubi kada ga komšija uvlači u fašističke organizacije, dok svoju nevinost u seksualnom smislu gubi sa izuzetno seksipilnom i zgodnom MILF, koje je žena komšije fašiste, tako da Accio tom prilikom doživljava katarzu i polako počinje da se izvlači iz ružne političke priče.



Ovaj film bi trebalo uvesti kao obaveznu video-literaturu svim srednjoškolcima u Srbiji. Čisto radi prevencije. Izrasli bi svi u normalne ljude i životu bi prilazili sa vedrije strane. Apsolutno sam siguran.



3 коментара:

  1. Vrlo zanimljivo.

    Koga interesuje slična tematika, tj da li je moguće danas zainteresovati decu fašističkim idejama i na koji način možete pogledati u (po meni odličnom) filmu:

    Die Welle (2008)
    http://www.imdb.com/title/tt1063669/

    ОдговориИзбриши
  2. Od titlova samo engleski.

    Die Welle je odlican film. On je namenski edukativan, za razliku od ovog filma. Ovo je nešto drugačije. Pogledaj ga.:-)

    ОдговориИзбриши