субота, 18. јул 2009.

CADILLAC RECORDS (2008)



Bluz se rodio u delti Misisipija, a zvanično je počeo da živi i širi se diljem planete posle otvaranja Studija CHESS RECORDS u Čikagu u kojem je legendarni producent Leonard Chess(uz pomoć brata Phila) uspeo da okupi najjaču bluzersku ekipu na čijem čelu je bio Muddy Waters. Chess je sa takvom bluzerskom bratijom napravio Čikago blues scenu koja je suštinski izvršila najveći uticaj na dalji razvoj rokenrola. Za Chess su snimali Willie Dixon, Little Walter, Chuck Berry, Etta James, Howlin' Wolf, Sonny Boy Williamson II, Lowell Fulson, Memphis Slim, Jimmy Rogers, John Lee Hooker i mnogi drugi.

Film "Cadillac Records" reditelja Darnella Martina je priča o razvoju te scene, a ujedno i biografska priča o Leonardu Chessu i Muddy Watersu. U filmu igraju fantastični Adrien Brody (Leonard Chess), Jeffrey Wright (Muddy Waters), Beyonce (Etta James), a gostuje i sjajni Vincent D'Onofrio (DJ Alan Fred). Posle ovog filma shvatićete da je još jednom potvrđena teza o "Velikoj beloj zaveri". Rokenrol je ipak izmislio Chuck Berry, a kruna je dodeljena Elvisu jer u to vreme je Kju Kluks Klan ideologija bila dominantnija nego što je to danas. Od "Sweet Sixteen" Chuck Berrya do inauguracije Baraka Obame prošlo je mnogo godina, da bi u vaspovskoj Americi konačno mogao da bude značajan i neko ko je crnac.

"Cadilllac Records" je prvenstveno biografski film i film jedne značajne epohe iz bliske prošlosti. Posredno nam priča i priču o bluzu u kojem se retko pevalo o sreći i zadovoljstvu, poezija čežnje, rastanaka i očekivanja, ličnih katastrofa i padova. Govori o ljubavi zrelih ljudi, čija je ljubav ili jednostavna privrženost nastala s godinama, ili probuđena strast muškarca i žene. Ženska nevera u bluzu je vrlo često prihvaćena kao nužnost i neizbežnost o kojoj se uz igru reči peva na sasvim pomirljiv način. Bluz pesme govore o ljudima koji se ne mogu zadržati na jednom mjestu, već stalno negdje odlaze, beže od svega i svačega.

Svi ovi ljudi su živeli bluz. Zbog toga su njihove pesme životna i verodostojna svedočanstva tog muzičkog idioma. Njihove pesme su ukrali beli momci iz Engleske i napravili jedan drugi fazon, obeleživši jednu drugu epohu, o kojoj ćemo pričati neki drugi put, sa povodom ili bez povoda, potpuno je svejedno, jer je i ta priča poprilično zanimljiva.

Нема коментара:

Постави коментар