петак, 9. новембар 2012.

Slobodna zona (pregled/preporuke)


Gde idemo sada? – režija: Nadin Labaki (2011) Liban 

 „Gde idemo sada?“ je libanski film Nadin Labaki koji utabanom stazom pripoveda priču o besmislu građansko-verskog sukoba između Hrišćana i Muslimana u jednom zabačenom libanskom selu. Žene su rešile da preuzmu stvar u svoje ruke kako bi sprečile svoje mužjake u pravljenju velike pizdarije (čitaj:RAT) koja je vekovima ostavljala majke bez sinova, žene bez muževa, sestre bez braće. Žene u svom naumu primenjuju ekscentričnu metodologiju koja uključuje ukrajinske stripizete, hašiš, foliranje jurodivog vidovnjaštva, što za sobom povlači gomilu komičnih momenata. Poruka filma je skroz na mestu, jer isti nam eksplicitno poručuje da je rat besmislen, da je glupo ubijati se zbog različite veroispovesti, da svi smo prvenstveno ljudi, pa još ako delimo isto selo, kulturu i hranu, sukob je još besmisleniji. Osim toga, da se žene pitaju, rata verovatno nikada ne bi bilo. To je sve šarmantno i lepo, ali mene je ipak nešto “žuljalo“ posle filma. Možda je taj stereotipni humor previše napadan, iako mu se suštinski može progledati kroz prste, ukoliko rešite da tokom projekcije suspendujete sopstveni cinizam. Ipak, čini mi se da je filmski problem ovog ostvarenja to što je angažovana komedija grubo presečena tragedijom- dramom. Majka gubi sina i ta smrt izaziva kod gledaoca nelagodu koja nema baš nekog preteranog smisla. Ok, autorska sloboda je svetinja u umetnosti, ali postoje neka dramaturška pravila koja pravi znalci umeju da iskoriste i naprave delo koje će na gledaoce delovati katarzično. Nadin Labaki je pokazala „svetopopraviteljsku“ pretencioznost od koje boluje većina angažovanih umetnika, zbog čega ovaj film ipak nije onakav kao što sam očekivao. Ocena:3/5




Gospodin Lazar – režija: Filip Falardo (2011) Kanada 

 Ovo je jedan dirljiv film koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Pokupio je značajne nagrade na prestižnim festivalima u Torontu, Lokarnu i Sandensu, i bio je u užem izboru za Oskara za najbolji strani film 2011. godine. Gospodin Lazar je sredovečni imigrant iz Alžira koji u Kvebeku čeka odluku o traženom azilu, a za to vreme predaje u jednoj osnovnoj školi. Njegova učiteljska pozicija je specifična zbog situacije koja je snašla odeljenje kojem predaje. Đaci su ostali bez omiljene nastavnice koja je izvršila samoubistvo, a neki od njih u svojim dečijim dušama nose dilemu vezanu za pitanje krivice. Gospodin Lazar im na jedan nežan način prikazuje životne istine, a isto tako ih uči da nema jednostavnih pitanja i jednostavnih odgovora. Sa druge strane autor kritički postavlja neka pitanja koja se tiče obrazovnog sistema modernog sveta, kontradikcija političke korektnosti i prava deteta, kao i (be)smisla forme nad suštinom. Tu je takođe i nezaobilazno pitanje imigrantske problematike, koje potresa svako visoko razvijeno društvo zapada. Zbog navedene višeslojnosti ovaj film jeste i politički angažovan, ali Falardo nije prešao granicu dobrog ukusa. Kao pravi društveno osvešćeni umetnik imao je meru i znao je kako da postavi goruća pitanja koja muče zapadnu civilizaciju, a da pri tome ne naruši umetničku vrednost filma.Glumačka ostvarenja su savršena, kako Lazara kojeg tumači Mohamed Felag, tako i dece Sofi Neliz, Emilen Neron, Lujsa Dejvida-Leblanka. Gospodin Lazar je film koji ćete voleti. Ocena: 5/5



MARLI – režija Kevin Mekodnald (2012) SAD/VB 

U svetu umetnosti postoje ljudi koji su svojim životima svedočili ono što su stvarali. Ima ih nekoliko u rokenrolu. Takvi su bili Džon Lenon i Džo Stramer, Dženis Džoplin i Džim Morison. Negde tamo gore, na tom imaginarnom i zagrobnom Olimpu sa njima počiva i blaženi Bob Marli, sin Cedele Marli i britanskog oficira Norvala Sinklera Marlija. O Marliju se zna dosta toga. Pisalo se, čitalo, slušalo, gledalo, ali rekao bih, da je tek ovim sjajnim dokumentarcem Kevina Mekdonalda, žitije ovog velikog buntovnika, odmetnika i sanjara ovekovečeno na pravi način. Kevin Mekdonald je uspeo da napravi antologijski rokumentarac, koji se može svrstati među bisere ovog subžanra, poput „No Direction Home“ (2005) Martina Skorsezea o Bobu Dilanu i „Joe Strummer - The Future is Unwriten“ (2007) Džulijena Templa.
Autor je krenuo od samog početka i kolibe u selu Nine Mile na Jamajci u kojoj je Marli rođen i gde je proveo rano detinjstvo. Posle toga se fokusira na Kingston i Marlijev život u getu Trench Town koji ga je jednim delom dobrano odredio kao angažovanog pesnika. Želeo je da svet učini podnošljivijim mestom za život u kojem će jednog dana vladati sloga, mir i ljubav, i gde ljudi neće tlačiti druge ljude. Odbačen zbog svog polutanstva, Marli je rešio da ne služi ni crnima ni belima, već bogu Džahu. Počeo je da propoveda rastafarijanstvo preko rege muzike i postao guru svojoj crnoj braći koja su krvavo radila za dolar, funtu, marku, krunu, u američkoj i evropskoj emigrantskoj pečalbi. Pesme Boba Marlija su im bile uteha i san o povratku u mitski Zion. Kevin Mekdonald je uspeo da se dotakne svega što je suštinski bilo bitno u životu Boba Marlija. Od njegovog odnosa prema ženama, porodici i prijateljima, materijalnim vrednostima, neuspelom atentatu, do poslednjeg koncerta u Pitsburgu i poslednjih dana provedenih u bolnici. Kroz film defiluju legende rege muzike – Piter Toš, Džimi Klif, Li "Scratch" Peri, Bani Vejler, kao i plejada dobrodušnih i nasmejanih rođaka i prijatelja, koji u ova grozna današnja vremena, izgledaju kao ljudi neke bolje i mirnije prošlosti, iako znamo da nikada nije bila mirnija, pogotovu u Kingstonu.  
S obzirom da i sami živimo u vremenima koja su se poprilično udaljila od humanizma i elementarnih ljudskih vrednosti film “Marli” Kevina Mekdonalda je prvenstveno jedan veliki spomenik čovečnosti, pa tek onda sve ostalo. 
Ocena:5/5
  

AMBASADOR – režija: Mads Bruger (2011) Danska 

Kažu da se ovo što radi Mads Bruger zove performativno novinarstvo. Zvuči pretenciozno, ali nije baš tako. U pitanju je složen i nimalo lak način pravljenja filmova, odnosno novinarskih filmskih eseja. Kao prvo, morate imati dobru ideju, znatnu količinu hrabrosti i ludila, i jak stomak. Ukoliko sklopite sve kockice, možda i vi postanete performativni novinar (zvuči nekako intelektualno ekscentrično!!!) Mads Bruger, kontroverzni danski novinar, sa lažnim diplomatskim pasošem odlazi u Centralnoafričku koloniju, lažno se predstavljajući kao uspešni biznismen. Tamo uleće u grotlo postkolonijalne korupcije koju su posle smrti diktatora Bokase razvile nove vlasti pod dirigentskom palicom Francuske i ostalih zemalja zapadnog sveta. Mads Bruger dolazi u kontakt i razgovara sa brojnim diplomatama, špijunima, biznismenima i sivim eminencijama, krišom snimajući sve razgovore mini kamerama. Većina nas zna kako stvari funkcionišu i sve je apsolutno jasno, ali Mads Bruger nam ovim filmom to i prikazuje kako ne bi morali više da nagađamo i zamišljamo. Sve se vrti oko love i krvavih dijamanata. Iako je na momente potpuno komičan, sa druge strane vam dođe da zaplačete. Pogotovu kada vidite ta bezopasna lica pigmejaca koji ne znaju šta ih je snašlo. Godinama trpe fašizam belog čoveka i zlotvore iz sopstvenih redova. Onda vam postane jasno da zemaljska pravda ne postoji i da sve ove LCD televizore, mobilne telefone, besne automobile treba razbiti o glavu belcima zapadnog sveta koji su svoje imperije izgradili na tuđoj krvi i znoju. „Ambasador“ je autentično, hrabro i inovativno filmsko ostvarenje, koje ujedno predstavlja kritiku kolonijalne politike velikih sila i međužanrovski eksperiment. Ocena:4/5
 

9 коментара:

  1. Zao mi je sto se nismo culi pre festivala, svima sam preporucila dva filma koji su otvorili ovogodisnji Palic: "Samo vetar" i "Barbara". "Samo vetar" je ostavio izuzetno jak utisak na sve nas u publici, mozda ce se naci na redovnom repertoaru u DKCu u nekom trenutku..

    "Gospodin Lazar" i "Hana Ardent" su mi zapali za oko no nisam stigla ni na jedan film. Videla sam i novog Tonija Gatlifa no tema filma mi nije bila privlacna, sta znam..Inace Slobona zona nekako nije "moj" festival, ja sad cekam "Sedam velicanstvenih" u januaru :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mogli smo se i videti tamo. Nisam gledao filmove koji su ti se dopali na Palicu. Zapao mi je vikend, jer sam tada najslobodniji, pa sam uspeo da odgledam nekoliko zanimljivih filmova. Super je što imamo te festivale tokom godine jer je bioskopska ponuda očajna. Znaš da sam ja prvenstveno ljubitelj žanrovskog old school Holivuda, ali toga više nema. Naši distributeri su izgleda neki mnogo gadan ološ. Otkupljuju samo teško A smeće. Da nema onih nekoliko filmskih festivala, baš bi bili selendra.

      Избриши
    2. Nisam bila uopste na festivalu ;)

      Ne bih se slozila da je redovna ponuda toliko ocajna, jer stalno idem u DKC i oni se, predvodjeni Nebojsom Popovicem, bas trude da ponude dobar i sarolik program, kako na redovnom repertoaru a tako i u tim minifestivalima. I u Studenjaku ima cesto dobrih filmova, prosle nedelje sam gledala "Shame" (dobar mi bio!) a i u Domu omladine ima sve vise filmova..treba samo ispratiti to sve :) A "veliki" bioskopi samo povremeno pokazu obzir prema ljubiteljima filma :/

      potrazi na fijmovima ove koje sam spomenula
      Barbara (Christian Petzold, 2012)
      Csak a szél (Benedek Fliegauf, 2012)

      Избриши
    3. Skontao sam da nisi bila. Mislio sam, mogla si da budeš, da ne kažem trebalo je da budeš kao urednik jednog kvalitetnog filmofilskog svratišta.;)

      DKC ima odličan program. Mislio sam na glavnotokovsku ponudu "velikih" bioskopa.

      Srešćemo se mi na Festivalu autorskog filma, a nadam se i 1. septembra 2013. na Ušću.:)

      Избриши
    4. Ne znam da li si gledao "Argo"? Deluje kao da moze biti dobar, planiram da ga gledam ovih dana
      a juce sam gledala hrvatski ~doku film u DKCu, "Nije ti zivot pjesma Havaja", pomalo je u nezgodnom vremenu (1730) ali ako uspete, preporucujem!

      Videcemo se ispred Zida svakako ;)

      Избриши
  2. hehe, strameru svakako nije mesto u ligi sa marlijem ;)

    ОдговориИзбриши
  3. Pogledao za sada "Gde idemo sada" i "Lazara". Zaista sam više očekivao od prvog, ali neću suditi preoštro o njemu dok konačno ne pogledam jedan tematski srodan rumunski ("The Source" je prevod, ukoliko se ne varam)...
    "Gospodin Lazar" je odlično postavljen i režiran, prava temperatura, iako je hod po tankoj žici.

    Hvala na preporuci za Ambasadora, nisam čuo za film ranije, idem u potragu :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mislim da Ambasadora još nema na torentima, ali pojaviće se sigurno uskoro. Meni je najviše žao što nisam stigao da odgledam Hanu Arent. Ako čuješ da se negde može naći, javi mi.

      Избриши