субота, 15. мај 2010.

Right Place Wrong Time


Čitave večeri smo pričali o M-ovim nedoumicama oko budućnosti balkanskih zemalja. Složili smo se da nam je pun đoka priče o devedesetim, o Miloševiću, o nacionalizmu I kosmopolitizmu, o političkoj korektnosti, o svemu što je prethodilo našim sadašnjim životima. Bilo nam je muka, kako od dežurnih patriota, tako i od svetopopraviteljki mondijalističkog zaleđa, humanitarnih radnika I ostalih lihvara koji su našli način da svoju priču pretvore u profit. Trebalo bi se pokenjati na celokupnu kliku tih beskorisnih ljudi. Loženje na bilo koji oblik takvih manipulacija je odlika gluposti. Tranzicija je naša realnost. Svet koji je počeo da se raspada je naš oslonac. Da li se ostvaruju slutnje Osvalda Špenglera ili je u pitanju prolazno zapaljenje pluća? Ubrizgaće MMF određenu dozu deviznog penicilina I stvar će se srediti. Pitanje je koliko će se dugo moći tako. Ne bih da zvučim kao kakav mračnjak iz devedesetih ili neki deklarisani evroskeptik, ali jako me zanima koliko će kajmaka u slučaju propasti skinuti tzv. superiorni - civilizovani svet, a koliko će ostati za nas primitivne. Naravno, nisam budala da ne vidim da nam je sužen broj ponuđenih opcija. Negde smo krivi sami, a negde nas hebe globalna kriza I istorijski usud. Right Place Wrong Time, rekao bi Dr. John.



M. je konstatovao da je svet bio pristojnije mesto za život dok se primenjivala ekonomska doktrina Džona Majnarda Kejnza (to je onaj za kojeg Slobodan Homen u “Utisku nedelje” nije čuo - čudi me da smo završili isti fakultet I da sam verovatno bio gori student od njega). Evropa je tada bila ono o čemu sadašnji evropski čovek sanja. Mi o tome ne znamo puno, jer smo još uvek u nekom međusvetu koji poslednjih sto godina čezne za svetom. Ne znam da li smo zauvek zakasnili, ali fakat je da smo kasnili I da kasnimo. Kasnili su I Grci I Rumuni I Bugari, pa na kraju uhvatiše vagon. Pitanje je da li je to OK ili nije OK? Ne bih smeo da zauzmem stav. Posle svih ovih godina sranja bilo bi nepristojno da zauzmem stav zakletog evroskeptika, s druge strane smatram da je projekcija EU mita koju nam servira naša elita dostigla vrhunac demokratskog kiča. Samo budala može da poveruje da će nam iza brda poteći med i mleko. Pravila igre su takva da moraš da budeš zajeban igrač. Pitanje je kako će tu utakmicu odigrati naše pleme (to na znači da ne treba da igra). Pogotovu kada se radi o plemenu koje je nedoraslo takvim pravilima igre (ovo se prvenstveno odnosi na domaću elitu). Biće tu dosta crvenih kartona. Neki će biti opravdani, a neki će se deliti po zakonu jačeg. Sve u svemu, nije baš neka svetla slika. Možda je to glavni problem što svakodnevno susrećem svoje depresivne prijatelje, koji su više duha imali onomad dok smo rušili diktatora, nego danas dok uživamo “blagodeti osvojene slobode”. Nešto se u međuvremenu dogodilo sa našim snovima. Biće da nam je java poremetila koncepciju. Mada, mnogi su se na račun naših snova lepo uhlebili I boli ih uvce za Kejnzovu doktrinu, a slika Srbije im još realnije izgleda sa Mikonosa. Tako svaka revolucija pojede svoju decu, a posle toga deca jedu jagnjetinu i piju špricere na račun države, a ostatak pati i čeka svojih pet minuta da se proda. Baš smo stoka! Ljudska!

2 коментара:

  1. dobar je tekst. sa stanovišta inspirativnosti, dakako, a dobar je i što je nedovršen.
    što se mene lično tiče - uvek ću se zalagati za "nacionalizam" (kakva deplasirana reč) once were warriors tipa kao meru neophodnog dostojanstva, a evro skepticizam mi odavno izgleda kao pitanje zdravog razuma, baš zato što su mi temelji duboko u tom ataru, koliko god se batrgao da izgleda drugačije :)
    mislim da u ovom sveopštem pacifizmu postoji jedan front vredan otvaranja - s jedne strane je estetika, a sa druge kič. super je što tu bitku možeš i sam da vodiš, i nije potrebno svrstavanje. ko tvrdi drugačije, kičerajski se samodiskvalifikuje u startu!
    samo na opisani borbeni način se može doći do neophodne merice za čas paljenja svetala koji će sigurno doći jer ovako kako je trenutno ne može dugo još da ostane. tragedija je što će kič ponovo pobediti pa se sve svodi na spasavanje sopstvene kože iz tih ralja. nema materijalnih koristi, ali se nudi pregršt drugačijih zadovoljstava u šteku.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala Mare:)Mada ti nisi "nacionalista" jer te ne doživljavam tako (kroz tvoje tekstove)- ali jesi ratnik! To je nešto drugo. Glupo je deliti ljude na nacionaliste i kosmopolite. Postoje ljudi sa kičmom i obrazom i beskičmenjaci. Kičmu i obraz imaju samo ratnici.

    ОдговориИзбриши