понедељак, 9. март 2009.

Okupacija u 26 slika



"Ti plakat nemoj, nit roni suze,
Jer ni moguće da ja tvoj budem.
Ako vi kažu da sam ja umro
Zavij se u crno, moja bijela ružo..."

Na pomen imena Lordana Zafranovića kod mene se budi neopisiv osećaj poštovanja. Sa većinom njegovih filmova upoznao sam se u periodu kada sam bio klinac, ali sam ih zbog njihove slojevitosti i ozbiljnosti uvek gledao iznova. I to kad god bi mi se ukazala prilika. Nekad u Kinoteci, nekad preko Tv-a. Pre nekoliko godina sam sa velikim zadovoljstvom prisustvovao i tribini na kojoj je gostovao Lordan Zafranović. Setio sam se karakterne kvalifikacije iz neke priče Mihajla Pantića, koja vas je u prisustvu takvih ljudi instiktivno terala da je izgovorite. Kvalifikacija glasi-rođeni gospodin.

Zafranović je, pre no što je upisao filmsku režiju na čuvenom FAMU u Pragu, završio studije književnosti i likovne umetnosti. Njegova erudicija, intelektualni štimung i mediteranski duh odaju autora specifičnog senzibiliteta koji je kinematografiji bivše Jugoslaviji podario jedan od najautentičnijih filmskih opusa (Pad Italije, Večernja zvona, Aloa-Praznik kurvi,Ujed anđela, Caruso). Osim toga, Zafranović je možda najsofisticiraniji erotoman među svim svojim savremenicima. Eros i Tanatos su dva osnovna motiva koja se provlače kroz skoro sve njegove filmove, "seksualnost kao izobličena pretnja, voajerizam, autodestrukcija, pritajeni sadizam, mrak zla koji se krije iza vrata, iza fasada, iza ideologije, iza sklopa erosa i tanatosa, dualizma nagona života i smrti" (Anamneza).



Okupacija u 26 slika je snimljena po motivima knjige "Dubrovnik 41." Mate Jakšića. Scenario je napisao Mirko Kovač, a u filmu igra plejada vrhunskih glumaca iz tog perioda (1978.godina) i to Frano Lasić, Milan Štrljić, Tanja Poberznik, Ivica Klemenc, Stevo Žigon, Tanja Bošković, Zvonko Lepetić i drugi...



Osnovna tema filma je čovek u ratu i zlo u čoveku. Zafranović se ovim filmom hrabro pozabavio jednom, tada (a i sada) osetljivom stranicom hrvatske istorije i zločinima koje su počinile Ustaše u Pavelićevoj NDH. Zafranović je ostao dosledan svojim evropskim levičarskim idejama, i nikada nije pristao ni na kakav kompromis sa hrvatskim nacionalistima. Zbog takvih stavova, devedesetih je bio u nemilosti Tuđmanovog režima.

Scena masakra u autobusu je nešto što ulazi u anale antifašističke estetike svih filmskih enciklopedija sveta.

Pričalo se po filmofilskim krugovima da je u to vreme Slobodan Šijan pripremao svoj prvi film prema scenariju Dušana Kovačevića: priču o srpskim gastarbajterima koji busom putuju za Nemačku slušajući narodnjake. Prvobitno se zvao Zalutali autobus, a kasnije Krstić & Sin. Na sugestiju Filipa Davida, Kovačević i Šijan vratili su Krstića & sina i njihov bus iz 1980 u 1941, Nemačka je zamenjena Beogradom, a razrešenje koga nije bilo u prvoj verziji, ovde se spontano nametnulo u vidu šestoaprilskog bombardovanja. Snimatelj (kasnije i reditelj) Bota Nikolić rekao je kako bi bilo super da taj krvavi bus iz Okupacije... završi u komediji i bude ritualno spaljen u završnoj sceni. Šijanu se ideja dopala pa je tako i bilo. No, to je već neka druga priča.

Danas kada se kod nas snimaju filmovi poput "Četvrtog čoveka" ili trećerazredne imitacije Romerovih horora, prosto zažalim što se ne pojavi jedna nova generacija autora koja će pokupiti ono najvrednije što su baštinili njihovi prethodnici, i na jedan revizionistički način skinuti kapu i odati počast najvećim sinovima naše kinematografije.

Okupacija je DVD koji morate imati u vašoj kolekciji.

2 коментара:

  1. Hrabri i poeticni Mediteranac. Pokojni Ranko Munitic rece da su njegov "Testament" i Kusturicin "Andergraund" dva najbolja filma ex Ju izmedju 1990. i 2000.. Potpisujem .
    Meni su "Muke po Mati" njegov najbolji film, ali je i "Okupacija" odlicina.
    A dokumentarac "Pepeo i krv Jasenovca" je hrabar film, za koji mnogi ne bi imali ni srca ni "herca". Ozbiljan filmadzija.Svi ljudi do kojih drzim cijene Lordana :)

    ОдговориИзбриши