недеља, 22. јануар 2012.

U ponoćni čas


Kada sam kao tinejdžer odgledao Parkerov fenomenalni film “Komitmentsi” potpuno sam odlepio za soul muzikom. Imao sam dobru podlogu jer sam već bio navučen na blues, u country sam se uveliko kleo, tako da mi je u životu falila ta famozna treća sestra ukorenjene američke muzike. Počeo sam polako da otkrivam jedan sanjalački svet najlepšeg perioda popularne muzike koji je uobličen i predstavljen čovečanstvu početkom šezdesetih godina u čuvenom Stax Recordsu, jednom od simbola grada Memfisa u Tenesiju. Na našim prostorima soul još uvek živi zahvaljujući filmskom montažeru, kritičaru i velikom poznavaocu abecede crne muzike, Goranu Terziću, čiju radijsku emisiju “Originalni soul rečnik” (B92) već godinama slušam sa izraženim hedonističkim uzbuđenjem.
Preko mnogih velikih imena, koje sam manje više čuo i ranije, došao sam do Vilsona Piketa. Bilo je to kapiranje na prvu loptu. Svaka čast Otisu Redingu i Džejmsu Braunu, duboki naklon Solomonu Barku, respekt za Ajka Tarnera, ali moj prvi čova iz soul priče je Vilson Piket. Zahvaljujući Ircima koji sviraju soul došao sam do hrapavog mesijanskog vokala rođenog u Alabami 1941.godine, čije pesme su od početka devedesetih do danas sastavni deo mog životnog soundtracka. Neke su dobre, neke odlične, a neke savršene. Kada je pevao tuđe pesme, umeo je da ih interpretira na način koji bi vas doveo u dilemu, odnosno preispitivanje, da li je bolji cover ili original. Jedan od takvih primera je obrada pesme “Hey Jude” gde je gitaru svirao veliki Duejn Alman. Osim Almana sa Piketom je svirao i Hendriks, tako da je njegov uticaj na rokenrol bio mnogo veći nego što se mislilo.



Piket je rođen u siromašnoj porodici od jedanaestoro dece i prošao je trnovit životni put do vrha sa brojnim usponima i padovima, baš kao i mnoge rokenrol-soul-blues-country legende njegovog kalibra. Bio je sklon porocima i umeo je često da se potuče. Voleo je žene, alkohol, droge. Robijao godinu dana. Ostavio za sobom neprocenjive ploče. Umro 2006. godine od srčanog udara.
Pesme Vilsona Piketa ne mogu promeniti svet, ali mogu promeniti čoveka i pomoći mu da artikuliše svoja osećanja. Verujte mi, ima nečeg božanskog u soul muzici.

3 коментара:

  1. A The Commitments se nedavno vratiše, istina, na kratko... ;)
    http://www.youtube.com/watch?v=eiiJnlAf9q4

    ОдговориИзбриши
  2. :) Taj film je tako dobar. Inače, nisam čitao istoimeni roman od Rodija Dojla. Pretpostavljam da je zabavan?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nisam citao ni ja, godinama ga gledam na polici i nikako da dodje na red :( Ima ga jos uvek i po knjizarama da se pronadje...

      Избриши