среда, 22. новембар 2017.

TO (It) - režija Endi Muskieti (SAD) 2017


„To“ Stivena Kinga došlo nam je drugi put kroz film. Onaj prethodni dolazak mi nije nešto legao. Sećam ga se kao kroz maglu. Ovaj novi je dobar. Bio mi je zabavan. Izgleda da mi je posle prve sezone serije „Stranger Things“ neviđeno proradio nostalgični refleks, pa sam počeo da priželjkujem sve što bi me moglo podsetiti na bioskop mog detinjstva. Reditelj ove pristojne ekranizacije se zove Endi Muskieti (ili Muščieti) i nije mi poznat. Prvi put se susrećem sa nekim njegovim filmom. Nije lako snimiti dobar horor, a pogotovu kada se režiser lati nekog kultnog proznog dela kao predloška. Tada je na klizavom terenu i lako može da se samoubije. Ovaj Muskijeti to zna, ali je svoj strah savladao tako što ga je ubio kroz likove sjajnih klinaca koji su uvek provereni recept za uspešan film. Naravno, samo kada su sjajni. Na pamet mi padaju klinci iz filmova „Gunisi“, „Ostani uz mene“ (Stand by me), kao i iz pomenute serije „Čudne stvari“ (Stranger Things).  Čak je pravo iz „Čudnih stvari“ ovde ušetao Fin Volfhard koji igra Ričija Tozijera (Kingov alter-ego u ovom slučaju). Posebno je upečatljiva uloga Beverli Marš koju je odlično odigrala Sofija Lilis. Tu bih prvenstveno pohvalio Muskietija koji se pokazao kao filmski znalac i izborom ove šarmantne Pegi Su skinuo kapu zvezdama tinejdž filmova iz osamdesetih, poput Keri Grin ili Anabet Giš ili Meri Stjuart Masterson. Klovna Penivajsa je odlično odigrao Bil Skarsgard. Možda jednog dana bude veliki glumac kao i otac. U svakom slučaju radujem se drugom poglavlju. Da se plašimo i oslobađamo straha. To je suština onoga što je Aristotel nazvao katarzom.

уторак, 21. новембар 2017.

"Baby Driver" - Едгар Рајт (САД) 2017


Шта се ово дешава са Холивудом? Хајповање, лудом радовање. Таман сам помислио стигло неко ремек-дело као правоверни омаж Волтеру Хилу, кад тамо испеглана индустријска зајебанција. Едгар Рајт инспирисан стиховима Сајмона и Гарфанкла из песме Baby Driver решио је да сними филм, који је у гомили смећа сигурно интелигентнији и упакованији, али је ипак у питању дело које не може да се мери са својим узорима. Јесте гледљив, на моменте забаван, лепе су и те тарантиновске боје, али су ликови као лутке које изговарају текст и реплике без убедљивости која је потребна да би једно филмско дело било магично. У питању је само један жанровски хибрид са вешто снимљеним акционим сценама. Осим тога претрпани еклектични саундтрек, који спаја Jona Spencera&Blues Expolosion и Jonatana Richmana са групом Queen, такође указујe да је у питању још један филм без идентитета који ће брзо бити заборављен.

Ubistvo u Orijent ekspresu - režija: Kenet Brana (SAD) 2017


Bio sam dobronameran kada sam otišao u bioskop. Zato što je u pitanju još jedna verzija klasika Agate Kristi, zato što je režirao Kenet Brana, zato što igra gomila dobrih glumaca. I onda krene film koji vas fino vozi, koji je odlično snimljen, sa gomilom čarobnih scena, ali onda u jednom trenutku krenem da se saplićem i počinjem da zevam. Najbitniji segment jednog krimića koji se odnosi na atmosferu napetosti ovde je zakazao. Kenetu Brani je bilo bitnije da (pre)naglašava svoj rediteljski stil i neke nebitne stvari, nego da se pozabavi suštinskom supstancom ovog žanra. Moja baba bi rekla da je usrao motku, ali opet progledao bih mu kroz prste zbog izbora i truda. Ipak i dalje kao neprevaziđena ostaje verzija Sidnija Lameta iz 1974.godine.




субота, 18. новембар 2017.

Hrišćanstvo i film (razgovor s Vladimirom Kolarićem)

Ljudi vole da pakuju druge ljude i smeštaju ih u konstruisane šablone javnog diskursa. Mnogi intelektualci danas igraju tu dosadnu i jalovu igru. Međutim, postoje ljudi koji ne pristaju na takvu podelu uloga i teško ih je smestiti u neku od fioka. To su ljudi koji misle svojom glavom i koji su svesni slojevitosti i kompleksnosti sveta koji promišljaju. Ljudi koji ne odbacuju religiju, tradiciju i baštinu, već je spajaju sa modernim duhom u cilju traganja za vanvremenskim vrednostima, istinom, lepotom i slobodom. Jedan od njih je teoretičar umetnosti i kulture, pisac i dramaturg Vladimir Kolarić. Ceo intervju na Slovopresu.