недеља, 5. фебруар 2012.

Potomci (The Descendants 2011) - Alexander Payne


S obzirom da sam veliki fan filmova Aleksandra Pejna (Sideways, About Schmidt) prišao sam ovom filmu sa velikom radošću. Možda će ovaj prikaz izgledati pristrasno, jer sve vreme dok sam gledao film, ja sam navijao za njega. Kada se sve završilo shvatio sam da navijanje nije bilo zaludno. Dobio sam na tacni prvi ovogodišnji film koji zauzima poziciju broj 1.


Met King (George Clooney) je lokalni advokat, potomak stare bogataške (zemljoposedničke) porodice sa Havaja, koji kao glavni akcionar porodične zaostavštine treba da donese odluku o prodaji zaliva nekoj multinacionalnoj korporaciji. Baveći se zaostavštinom i njenom prodajom, Met je zapostavio svoju porodicu. Život mu se menja iz korena, pošto mu žena posle nesreće pada u komu. Tada počinje da mu se događa život. Met King mora pronaći način ponovnog uspostavljanja komunikacije sa svojim ćerkama (Shailene Woodley i Amanra Miller) i pronalaženja sebe u celoj priči koju prati jedna ljubavna afera.


Clooney je u ulozi Meta Kinga apsolutno briljantan. Za razliku od mačo tipova koje je do sada igrao, ovde je jedan šonjav i dosadnjikav tip, koji poprilično podseća na štrebere sa srpske političke scene. Ovom ulogom je dokazao da je odličan glumac, koji ne mora da bude samo Keri Grant, već kad mu se hoće, može da bude i Džek Lemon. Tu transformaciju je od njega majstorski izvukao Aleksander Pejn koji je, kad smo već kod Granta i Lemona, u neku ruku naslednik Bilija Vajldera koji je bio u stanju da u jednoj sceni efektno iskombinuje tragediju i komediju. To je ovde u nekoliko navrata demonstrirao i Pejn. Pored Cloonya, epizodnu ulogu za pamćenje odigrao je Robert Forster. Džangrizavi tast, težak kao crna zemlja, za samo deset minuta pojavljivanja u filmu, ostavlja gledaoca bez teksta. Deca su takođe napravila sjajne role, tako da svi pretpostavljamo da će savršeno zgodna Shailene Woodley posle ovog filma postati velika zvezda.
“Potomci” su vrhunska, intelektualno sofisticirana melodrama, koja prvenstveno igra na emociju i to radi sa velikim stilom. Aleksander Pejn svojim filmom dokazuje da voli ljude, na isti onaj način na koji su ljude voleli Daglas Sirk, Frenk Kapra i Bili Vajlder. Takvi autori su danas retkost. Treba ih čuvati.

7 коментара:

  1. trazila sam nedavno ovaj film, ali ga nije bilo. moracu pogledati torrentse opet, ooops, ovaaaj, potraziti da legalno kupim ;)

    ОдговориИзбриши
  2. nasla i odgledala. lijep film, aleksandar pejn je, cini mi se, zainteresovan za zivot muskarca srednjeg i starijeg doba sudeci po slijedu filmova. :) kluni je stvarno sjajan, a izraz lica kad trci za zeninim ljubavnikom - priceless :)

    i uopste ne znam zasto, ali me je podsjetio na momente na little miss sunshine, mozda onaj odlazak na put, neki on-the-road feeling i naravno porodicno okupljanje pod istim cebencetom na kraju :)

    ОдговориИзбриши
  3. To sam i sam primetio, ali nekim pijateljima kojima se dopao little miss sunshine ovaj film nije legao. to mi je skroz chudno.

    ОдговориИзбриши
  4. Pogledao, donekle nagovoren i tvojim tekstom, hvala na preporuci ;) Meni je ovo čak i bolje od "Sideways", što nisam očekivao.
    Zaslužio je barem 1 statuu večeras :)

    ОдговориИзбриши
  5. Интересантно, мислим да ја ЈЕСАМ прочитао овај текст, али сам у међувремену скроз сметнуо са ума да си и ти писао на ову тему. Филм је добар (можда си већ и видео моје мишљење), мада су мене, не знам због чега, она друга два филма више изненадила и очарала.

    Узгред, погледао сам "Carnage" - али о њему нећу писати на блогу, да бих избегао овакве ситуације. :) Шалу на страну, свидео ми се, сви су сјајни, сценарио је кул, нема непотребних сцена, а целокупни утисак је доста јак.

    Још једном - копирање није било намерно. ;)

    ОдговориИзбриши