субота, 12. мај 2012.

Dabar /The Beaver - Jodie Foster (2011)

Mnogi su se pitali šta može ispasti posle kolaboracije najinteligentnije glumice/rediteljke Holivuda, Džodi Foster, i politički najnekorektnijeg glumca/reditelja Mela Gibsona, u filmu koji nema pretenzije da publici otkriva velike životne istine, već prvenstveno da u istoj probudi osećanje porodičnog zajedništva, i promišljanje sopstvenog položaja u savremenom svetu, koji od čoveka pravi šizofrenu ličnost zaglavljenu u depresivnom košmaru globalnog kapitalizma . Plod takve saradnje je prošlogodišnja melodrama sa elementima crne komedije “Dabar” (The Beaver) koja nije prošla nezapaženo u bioskopskom svetu. Film je doživeo solidnu gledanost, a zbog nepretencioznog prilaska temi kroz tradicionalni podžanr, zaslužio i ovaj kratki rivju od potpisnika ovih redova.
“Dabar” je priča o Walteru Blacku (Mel Gibson) uspešnom poslovnom čoveku, mužu samosvesne Merdith (Džodi Foster) i ocu Portera i Henrija ( Anton Jelčin i Rajli Tomas Stjuart), koji upada u tešku depresiju i gubi volju za životom. Posle neuspešnog pokušaja samoubistva, Black uspostavlja poseban odnos sa lutkom Dabrom, kojeg je pronašao u kontejneru, a koji postaje njegov superiorni alter ego i preko kojeg ponovo uspeva da se vrati u život, ali samo donekle. Pred njim je mogući put ponovnog pronalaženja sebe I potpunog oporavka, ali je pitanje da li će Walter Black uspeti da ga pređe.
Diskretna režija Džodi Foster, mahom se oslanja na Gibsonovu i sopstvenu glumačku bravuru, kao i solidan scenario Kajla Kilena sa oprostivim nedostacima, zbog čega se ovaj film ne izdvaja posebno od glavnotokovske struje američkog filma. Skrojen je po industrijskim pravilima fabrike snova, ali je ipak obojen drugačijom nijansom, jer tematski provlači melanholičnu notu, koja de fakto ne prija savremenom čoveku željnom konstantne ugodnosti i konfromizma.

Нема коментара:

Постави коментар