недеља, 18. март 2012.

This Must Be The Place - Paolo Sorrentino (2011)


Kao jedan od glavnih zicera na ovogodišnjem FEST-u za ljubitelje „alternativnog“ pogleda na svet najavljivan je film Paolo Sorrentina „This Must Be The Place“. Odmah mi je nešto tu bilo sumnjivo, ali sam ipak rešio da kupim karte, jer je prethodni film Sorrentina, „Il Divo“ bio više nego solidan.


Sean Penn igra Cheyenna, gotik zvezdu u penziji, koji se povukao iz sveta muzike pošto su dva brata tinejdžera, inspirisana njegovim pesmama, izvršila samoubistvo. Cheyenn živi u ogromnoj i sterilnoj vili sa svojom suprugom Jane (Frances McDormand) u Irskoj, igra skvoš u praznom bazenu, odrađuje bračne kuninlinguse, pati od debele depresije, druži se sa gotik emo tinejdžerkom koju želi da spanđa sa nespretnim konobarom koji sluša Maraju Keri. Kada su mu javili da mu je otac na samrti, a kojeg nije video trideset godina, i koji kao Jevrejin starog kova, nije bio baš srećan zbog sinovljevog životnog izbora i stila, Chayenn odlazi u New York kako bi se suočio sa svojim frustracijama.


Sve ovo zvuči zanimljivo, ali posle petnaestog minuta počeo sam da osećam da je film fejk. Celoj priči nije pomoglo ni pojavljivanje Davida Byrna, ni sjajna rola supruge Joela Coena, ni odlična fotografija sa roudmuvi pejzažima. Chayen saznaje da je njegov otac bio opsednut nekim nacistom iz logora u kojem je bio za vreme Drugog svetskog rata, a koji pod lažnim imenom živi u nekoj unutrašnjosti na srednjem zapadu Amerike. Chayen sa mlakim i neubedljivim motivom kreće u potragu za nacistom kako bi ga kaznio. Posle toga sledi niz besmislenih metafora i razvodnjavanje priče impotentnom dramaturgijom. Sean Penn je svoj lik kreirao po ugledu na Roberta Smitha (The Cure) i druge slične pop gotik zvezde tog muzičkog žanra. Ne znam samo otkud mu ideja za boju glasa i način na koji sve vreme govori? Izgledao je potpuno idiotski. Reditelj je insistirao na empatiji, na emocionalnom stapanju sa glavnim likom, ali do takve razmene emocija u mom slučaju nije došlo. Sean Penn je u ovoj ulozi previše iritantan da bi došlo do bilo kakve pozitivne reakcije, a kamoli identifikacije.
Sorrentino je ovim filmom pokazao da je jedan od onih autora koji su skloni umetničarenju i koji se kriju iza pop mitologije, jer svojim delom suštinski nemaju šta da kažu. Još jedna od beskrvnih i praznih priča kojih danas ima „na kilo“, a koje novim generacijama prodaju lažni alternativni pogled na svet. Srećom pa starije filmove Bogdanovicha i Hilla, Wendersa i Jarmuscha, više manje, svi imamo u sopstvenoj dvd/divx kolekciji, pa možemo deci iz komšiluka da damo originale kako bi videli u kojim se filmovima pop mitologija koristila sa stilom.

Sorrentino je pao na ispitu.

7 коментара:

  1. Auh, šteta ukoliko je toliko ispromašivao, ja njegov "prvenac", tj. prvi veliki film - "L'amico di famiglia" iskreno volim...

    Vec ga nabavio :), pogledacu, vraticu se na ove stranice da ostavim impresije vidjenim :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Odgledaj ga i javi ako ti se dopadne .:) ""L'amico di famiglia" nisam gledao. Verujem da je bolji od ovog jer je i prethodni Il Divo dobar. Gastarbajterski rad sa Amerikancima uvek zaludi evropske reditelje. Neki se u tome odlično snađu i umeju da artikulišu svoju opčinjenost pop kulturom i amerikanom, a neki jednostavno ispadnu pretenciozni.

      Избриши
  2. "Prijatelj familije" je sumanut, ali izvrstan film. "Il Divo" mi je promakao (mom HDD-u nije :)...

    Javljam impresije!

    ОдговориИзбриши
  3. Nevezano za ovaj film, juce sam bila na festivalu Go Short Nijmegen-holandski festival kratkog filma. Prvi put sam se upoznala sa delom Daniela Mulloy-a, posebno zanimljivi filmovi Baby i Antonio's Breakfast. Ako si gledao nesto od njega bilo bi zanimljivo da cujem tvoje impresije

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ivana, nisam gledao ništa od Mulloya niti mi je poznat. Sada čujem prvi put za njega. Vidim da se mahom bavio kratkom formom koja se jedino može odgledati na festivalima kratkog metra. Obratiću pažnju ako mi naleti nekada.
      Pozdrav :)

      Избриши
  4. Pogledao... Izuzev sekvence u kojoj Dejvid "svira zgradu" ;) i tog kratkog rafala koji Pen ispali u par recenica, sve ostalo je ili nedoreceno ili je previse receno. Cudesno je kako potraga za amerikanom sludi mnoge evropske reditelje, zaista.

    ОдговориИзбриши