недеља, 24. јун 2012.

Play Misty For Me - Clint Eastwood (1971)



Građanin Istvud je 1971. godine režirao svoj prvi film. Domaći distributeri su ga prikazivali u Titovoj Jugoslaviji pod nazivom „Jeza u noći“. To je jedan od filmskih plakata koje sam u prvoj polovini osamdesetih dobio na poklon od kino aparatera iz lokalnog bioskopa. Bio sam jedan od onih dosadnih kllinaca koji su gledali po dve projekcije dnevno i smarali zaposlene u bioskopu radi pribavljanja filmskih plakata. Stvar je u tome što su uz plakate išle i manje fotografije A4 formata sa scenama iz filmova koji su se prikazivali. Imao sam gomilu takvih fotki, a mnoge su se smenjivale na vratima i zidu sobe koju smo delili brat i ja. Kao što rekoh „Jeza u noći“ Klinta Istvuda zauzimala je posebno mesto na zidu naše sobe, odmah pored plakata „U zmajevom gnezdu“ Roberta Klouza i „Plavi grom“ Džona Bedema. 



U naletu nostalgične slike prošlosti vezane za bioskopsko detinjstvo, rešio sam da ponovo pogledam ovaj klasik, kako bih video da li je i dalje sve na svom mestu. Da li je iz današnje perspektive drugačija percepcija, i da li se nešto promenilo. „Play Misty For Me“ nikada nije spadao među remek dela Istvudovog opusa, ali je u poređenju sa mnogim savremenim psiho trilerima, i više od toga. Doduše, u nekim segmentima ga je pregazilo vreme, ali je nepobitna činjenica da je svojom tematikom postavio temelje na koje su se kasnije nadovezali mnogi holivudski reditelji, od Adrijena Lina kroz „Fatal Attraction“, preko Džozefa Rubena u „Sleeping with the Enemy“, do Pitera Hola u „Never Talk to Strangers“. Verovatno ih ima još, ali ova tri mi prvo padaju na pamet. Dakle, Istvud je kao pasionirani ljubitelj džeza i prijatelj reditelja Dona Zigela, rešio davne 1971. godine da snimi film u koji će ugraditi i deo svoje intime koja je danas opšte poznata svakom filmofilu u bilo kojem kutku planete zemlje. Kao prvo sebi je dodelio ulogu voditelja radijske jazz emisije u kasnim noćnim satima u malom kalifornijskom gradiću u području Carmel-by-the-Sea gde je nekada Istvud živeo i gde je 1986. godine izabran za gradonačelnika. No, o tome ćemo nekom drugom prilikom, ako je bude bilo. Dakle, Istvud igra Dejva Garvera kojem se posle jednog neobaveznog snošaja na grbaču penje Evelin Draper (Jessica Walter) čiji psiho sklop prevazilazi sklop normalne osobe. U pitanju je posesivna ludača koja ne želi tako lako da prepusti “svog” muškarca drugoj ženi ( Donna Mils). Kreće jedan klaustrofobični put u ludilo koje će kulminirati neizbežnim nasiljem. U filmu igra i Don Zigel, reditelj “Prljavog Harija”, dok je lirski deo filma o ljubavi Garvera i Tobi, odnosno Istvuda i Done Mils, propraćen folk standardom "The First Time Ever I Saw Your Face" u džeziranoj soul verziji Roberte Flack. Po mom skromnom mišljenju taj deo sadrži jednu od najlepših ljubavnih scena u istoriji kinematografije. Građanin Istvud je danas legenda koja se sprema da postane mit. Nije loše vratiti se nekada na početak jedne karijere, jer tom prilikom možete videti sav sjaj njene grandioznosti, i shvatiti veličanstvenost biografije koja nije džaba provela svoj život na planeti.



Нема коментара:

Постави коментар