Knjiga koju je pripredio Mirko Đorđević, predstavlja analizu korena konzervativne misli, prisutne još od XIX veka u Srbiji. Autor nije u celini obuhvatio srpski društveni konzervativizam, već se fokusirao na organicističku misao koja za svoju osnovu ima biološki determinizam po kojem se društvo identifikuje sa ljudskim organizmom, kao i ukazivanjem na francuske utemeljitelje te filozofije, De Mestra i Bonala, a u Rusiji Leontjeva, čija je misao odjeknula i uticala na neke mislioce drugih, manjih država, koji su je prilagođavali svom kulturnom modelu, ideološki konstruisali i (zlo)upotrebljavali zarad nekih „viših“ ciljeva. Organicistička misao vuče korene iz shvatanja božanskog porekla vlasti, iz nasleđa feudalnog monarhističkog apsolutizma i iz čvrste sprege države i crkve. Misao koja je u evropskim okvirima kasnije bila temelj za rođenje fašizma i nacizma. Jedan oblik desnog totalitarizma koji se smestio nasuprot staljinističkom levom obliku. Pored sjajnog predgovora Mirka Đorđevića, knjiga se sastoji od integralnih tekstova Dimitrija Ljotića, Vladike Nikolaja, Vladimira Velmara Jankovića, Justina Popovića, Svetislava Stefanovića, Miroslava Spalajkovića, kao i nekih opskurnih likova iz bliske nam prošlosti, poput Dragoša Kalajića (bivšeg dendija i pop-art slikara, salonskog beogradskog Evolu, koji se devedesetih upokojio kao intelektualac i postao ratni huškač i treš mislilac), meni nepoznatog Mateja Arsenijevića i drugih Špenglera iz našeg sokaka, koji su učestvovali u vaskrsu organicističke misli za potrebe kreiranja društvene klime Miloševićevog režima, ali i popularizaciji desničarskog krila unutar crkve, koja se nadovezuje na ranije konstruisanu ideologiju svetosavlja. Utisak je da u ovim idejama nema ničeg originalnog, naime Dimitrije Ljotić je bio sledbenik francuskog antisemite Šarla Morasa čiju je misao u potpunosti prisvojio. Moras je bio čovek koji je krajem tridesetih godina XX veka smatrao da bi Hitler svojim „novim poretkom“ mogao biti brana protiv zapadne dekadentne „plutokratske demokratije“. Jasno je zašto je Ljotić njegov sledbenik. Mantru „Bog-Kralj-Domaćin“ i vlažni san o staleškoj monarhiji su kasnije preuzeli i propagirali članovi pokreta Dveri. Nisam imao strpljenja baš za sve tekstove, pogotovo ne za one autore čija mi je misao poznata od ranije, ali svakako držim, posle pročitanog, da je ova knjižica korisna kao kraći pregled upoznavanja sa korenima antizapadnjačke i antidemokratske misli kod nas, koja se do današnjih dana, kao korov održala.
Нема коментара:
Постави коментар